pero u šaci

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

nedjelja, 01.06.2014.

Geneza jezivosti


Iz biografije Judith Reisman:
I married, and the hedge of protection about my life was not breached until 1966 when my 10-year-old daughter was molested by a 13-year-old adored and trusted family friend. She told him to stop, but he persisted. He knew she would like it, he said, he knew from his father's magazines, the only 'acceptable' pornography of the time. The boy left the country a few weeks later, after it came to light that my daughter was but one of several neighborhood children he had raped, including his own little brother. My heart was broken for all the families involved.

This appalling event in our lives, I would learn later, was a pattern with juvenile sex offenders, as they are known in law enforcement circles.

I might never have known anything about her violation, except that my daughter slipped into a deep depression. Only after I promised not to call the police would she talk about what happened. After assuring her this was not her fault, I called my dependable, staid aunt who listened sympathetically and declared, 'Well Judy, she may have been looking for this herself. Children are sexual from birth.' Stunned, I replied that my child was not seeking sex, and called my Berkeley school chum, Carole, who counseled, 'Well Judy, she may have been looking for this herself. You know children are sexual from birth.' I wondered at this same locution from two such different people so separated geographically. I did not know it then, but as a young mother, I had entered the world according to Kinsey. I would hear that 'children are sexual from birth' again, but the next time, I would learn the hidden circumstances surrounding its source.

A u vezi kćerkine smrti zbog prsnuća aneurizme 15 godina kasnije: Never knowing if her childhood rape had contributed to her death, I would spend decades working to protect other children from the growing multitude of Kinsey-Hefner disciples. Nemoguća, interno proturječna rečenica, jer u svom drugom dijelu, od zareza nadalje, prijavljuje motiviranost na sveti rat protiv Kinsey-Hefner djecoždera na bazi nečega za što je u prvom dijelu, do zareza, sama deklarirala da joj nije poznato; kaže: ''never knowing''. Očito samo reda radi ostavivši pod možda, a zapravo čitavo vrijeme u uvjerenosti da je silovanje prouzrokovalo smrt. Jasno je i da se radi o najprijesnijoj i najproizvoljnijoj vrsti post hoc ergo propter hoc, i to ne kao poštena greška, nego iz tendenciozne predilekcije, uslijed već prisutne traumatske mržnje – sa sublimacijom u ideologiju – koja samu sebe mamuza i podjaruje jer se hoće učvrstiti u žestini prema ideološkom neprijatelju slash pravim ubojicama kćeri. Potreba da se – putem pojačavanja posljedica zlodjela – dodatno utvrdi u tumačenju po kojem je ni pet ni šest nego osipanje konzervativnih puritanskih vrijednosti odgovorno za kćerinu depresiju (''optužujući'' je, hvala Kinseyu, za dječju urođenu seksualnost), pa čak i za sam incident (jer mali bully je, hvala Hefneru, iz pornografije došao na ideju). (Kao upitnik: nije za isključiti ni mogućnost da Reismaničina žestina dolazi iz osjećaja krivnje: otuda što joj je žestoko stalo naći alternativnog krivca kako se ne bi požderala potisnutim gledanjem krivca u sebi.)



Ali najinteresantnije mi je u svemu opaziti mehanizam po kojem ovakve teške dubioznosti uspiju uzeti toliko maha upravo zato što im je inicijalno polazište – točno. Nimalo dubiozno. Na to bih skrenuo pozornost, jer užasna svinjarija je, naravno, reći da je djevojčica ''sama to tražila'', želeći seks – i ta prvotna žestina Reismaničinog otpora je potpuno na mjestu. I trebala je biti žestoka.

Nevolja počinje s paralogizmom u kojem joj se misinterpretacijska svinjarija protiv koje je opravdano stala na noge miješa, do bezostatne identifikacije, sa spoznajom kinseyevske znanosti da su djeca seksualna od rođenja (odnosno, čak ne da se tek u njoj miješa, nego je do nje izvana i pristigla u već gotovom takvom paketu). I voila, evo zamjene teza: jedna istinita činjenica za nju postaje najnakaradnija laž zato što joj se produžila u nešto drugo, a što doista jest najnakaradnija laž. Zelotizmi se uvijek raspire na supstratu pravedne borbe (ne kažem s ironijom pravedne) i ona po svoj prilici ne bi mogla tako uporno, žestoko i ostrašćeno voditi svoj džihad iz puke motivacije da, karikiram, bude zla baba, nego jedino iz iskrene vjere u njegovu pravednost, a koja je pak bila moguća tek preko stvarne opravdanosti onoga do čega je njoj tu na dnu duše bilo.

To je poanta: ovako patološka u puritanizmu postala je ne zato što bi iz kaprica mrzila Kinseya – i općenito svaku natruhu liberalnijeg seksualnog morala, odnosno normalnog ponašanja – nego zato što ga je mrzila mrzeći zapravo nešto što je i trebala mrziti (samo ne bivši u stanju pravilno lučiti jedno od drugog; neutralni znanstveni fakt urođene dječje seksualnosti od prljavih idiotizama da je kćer sama kriva jer je željela seks).

Bit će da jedino na jezivim pozadinama i mogu niknuti jeziva propovjedništva.

- 18:57 - slušam (30) - printaj - #

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

srijeda, 28.05.2014.

Propuštena helpie prilika


Odobrava se uplata 120.000,00 kn (sto dvadeset tisuća kuna) bla bla bla bla UDRUZI U IME OBITELJI bla bla bla bla – GRADONAČELNIK GRADA ZAGREBA Milan Bandić

Kako je lijepo kad se i veliki gazde što gospodare javnom pipom – kod kakvih se inače zna primjećivati neosjetljivost i nerazumijevanje stvarnosti običnih malih ljudi – ovako solidariziraju s narodom, prepoznajući potrebu da se pomogne pogođenoj, ugroženoj hrvatskoj obitelji.

Pa tko je pozvaniji da tu posreduje od onih koji se baš tako i zovu: U ime obitelji?



Ja ne znam zašto svi u zadnje vrijeme toliko prozivaju tu sirotu Markićku – jer da, kao, nije je bilo ni čuti ni vidjeti kad je grmilo i ljudi se davili, ovo ono. To nije fer reći. Siguran sam da je, kao i svako ljudsko biće, osjetila ogromnu empatiju i poželjela, oćutjevši bol, dati svoj obol – i ona da pred nadirućom vodom nekako pomogne ovom napaćenom narodu (u ime čije zaštite se afirmirala javno & aktivistički), a u okvirima svojih mogućnosti.

Dala je žena sve od sebe, uvjeren sam.

Nije na vrijeme stigla namjestiti se pred vodu da je odnese, to je sve.

- 19:03 - slušam (29) - printaj - #

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

nedjelja, 11.05.2014.

Zeitgeist


Što brodolom Titanica 1912. bitno dijeli s brodolomom Costa Concordije 2012. – povrh samih ovih navedenosti da se radi o brodolomima i da se radi o brodolomima iz '12?

I jedan i drugi zbili su se zakazanjem ljudskog faktora, ne zbog više sile ni zbog tehničkog kvara, nego naprosto iz neopreznosti kapetana i posade. Nije da se radilo o neizbježnom prstu sudbine; tragedija nije u tome što se potonuće moralo dogoditi, već što se moglo i ne dogoditi (ili i više: što se moralo ne dogoditi).

Što brodolom Titanica 1912. bitno dijeli od brodoloma Costa Concordije 2012.?

Različite bivaju neopreznosti.

Na sjevernom oceanu 1912. prekasno su spazili ledeni brijeg zato što su jurili, srljali, a činili su to iz optimizma i romantizma pojmova poput Tehnologija ili Naprijed, karakterističnog za 20. stoljeće, oduševljenja što čovjek zna proizvesti, gordosti na grdosiju pod sobom, napravljenu da bude najveća, najbrža, najnepotopivija... Tu se, dakle, radi o tragici u pravom smislu riječi: rođenoj iz patosa, ponosa i heroizma.

Na južnom moru 2012. prekasno su spazili podvodnu hrid zato što su se zezali, imali preča posla od navigacije, tj. hopsali na koljenu ljubavničice iz pasivnih krajeva kontinenta, htjeli prići što bliže (pa još malo bliže) rodnom otočiću jednog mornara koji je htio mahati svojima, i sve tako tome slično, materijal kao iz Maratonci plove posljednji kurs: bilo bi urnebesno i bilo bi bijedno, kad ne bismo znali da je tragično. Radi se stoga i o drugačijem žanru tragike - onom Marxovom historijskom, o tragediji koja se po drugi put ponavlja kao farsa. Ovdje više ne igra patetika, heroizam, stisnute usne kapetana i visoko podignuto čelo prema zvijezdama, nego jedino hej-haj frivolnost kapetanovog isplaženog jezika dok od pipanja gdje se maloj otkopčava oprava ne stiže napipati gdje mu je točno brod. Sjeme propasti krilo se ovaj puta ne u neopreznosti ahabovskog junačenja, nego u neopreznosti najbanalnije vrste nemara, praćenog sexy hihotanjem.

Inspirirao me Dežulovićev tekst jučer. Stogodišnja travestija ''nepisanog pomorskog kodeksa'' (zvanog ''prvo žene i djeca'' te ''kapetan posljednji napušta brod'') – u vidu srozavanja od držanja posade Titanica do držanja posade Costa Concordije – idealno se uklapa u ovu opću zeitgeist promjenu žanra patetičnosti.

Kanda da smo od prevelikog pumpanja čojstva & junaštva produžili ravno u suprotnu krajnost, u bivanje pathetic.

***

Kapetan Schettino možda nije poput kapetana Smitha zauvijek ostao na mjestu nesreću, ali je zato, vrativši se, za razliku od njega našao da se ima čime ponositi. Njegov odvjetnik Domenico Pepe kaže da je posjet kapetanu bio veoma težak. ''Bila je to veoma teška situacija za njega, ali želio je pokazati da se ničega ne boji jer je svojim izborom želio spasiti što je više ljudi moguće te je spasio više od 4.000 života'', rekao je Pepe.

Ma to se more bilo nagnulo najednom, dobro se on i snašao.



***



- I... was trying to lead the way. We needed a leader! Someone to lead the way to safety.
- But you yelled: "Get out of my way!"
- Because... Because, as the leader... if I die... then all hope is lost! Who would lead? The clown? Instead of castigating me, you should all be thanking me. What kind of a topsy-turvy world do we live in, where heroes are cast as villains? Brave men as cowards?
- But I saw you push the women and children out of the way in a mad panic! I saw you knock them down! And when you ran out, you left everyone behind!
- Seemingly. Seemingly, to the untrained eye, I can fully understand how you got that impression. What looked like pushing... what looked like knocking down... was a safety precaution! In a fire, you stay close to the ground, am I right? And when I ran out that door, I was not leaving anyone behind! Oh, quite the contrary! I risked my life making sure that exit was clear. Any other questions?
- How do you live with yourself?
- It's not easy.


- 12:14 - slušam (36) - printaj - #

<< Arhiva >>

ARHIVA
GUZA + NJUŠKA
- 2009/08 - Gledanost
- 2009/09 - Cipelarenje
- 2009/10 - Guza, njuška, sise
- 2009/11 - Ispravno
- 2010/02 - Svjedok na instrukcijama
- 2011/03 - Ispričat ću vam nešto...
- 2011/10 - Živjeti s istinom
- 2011/11 - Dan mrtvosti
- 2013/04 - Kap
- 2013/05 - Zakletva
CARPE DIEM
- 2009/09 - Ratni dnevnici
- 2010/01 - Vječno vraćanje
- 2010/10 - Post koji nisam napisao
DUGI KAŽIPRST
- 2009/10 - Sv. Ante u ćuzi
- 2011/01 - Index na indexu
- 2011/03 - Čovjek u futroli (1)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (2)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (3)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (4)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (5)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (6)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (7)
- 2011/06 - Ateistička propaganda
- 2011/06 - Čedna
- 2011/10 - Demonska ljepota žene
- 2012/08 - Falanga
- 2012/09 - Demonska požuda žene
- 2012/10 - Intrigantan problem
... 2012/10 - Ni kučeta ni mačeta
... 2012/10 - Cvrčak i mrav
... 2012/10 - Kasarna Sv. Augustina
... 2012/10 - Guzica
... 2012/10 - Težina Križa
- 2013/02 - Nasilu na Silu
- 2013/06 - Ćudoredna bitanga
- 2013/06 - Test osobnosti
- 2013/11 - Spin godine
IGRA SPOLOVA
- 2009/10 - Socijalizacija ljepotice
- 2010/07 - Pokušao sam te ostaviti
... 2010/07 - Not gonna be ignored!
... 2010/07 - Košarka i košarica
... 2010/07 - Nož u leđima
... 2010/07 - Obaveze bez seksa, to je prava stvar!
... 2010/07 - ''Ti si dužan''
... 2010/09 - Nećeš se predomisliti!
- 2010/09 - O nabijanju i gnječenju
- 2011/05 - Jednom nedavno...
... 2011/08 Druge oči
... 2011/08 Lov na ljepotu
- 2011/09 - Predstava Trtanika u Mrduši Donjoj
ORNAMENT I ZLOČIN
- 2009/10 - (Izvan)brodski dnevnik 2009.
- 2010/01 - Zidanje kao uvjetni refleks
- 2010/04 - Napuhane duše lete u nebo
- 2010/05 - Post o sirotim bogatim ljudima
- 2010/08 - Spasio bih vatru
- 2010/09 - Balon
- 2011/01 - Fetiš pečata
- 2011/07 - Trinom stradalog albatrosa
- 2011/09 - Zna se tko zna
- 2012/04 - And they love her
- 2012/07 - Déja vu
- 2013/01 - Sloboda koja sputava
- 2013/03 - Hladnoća srca prikrivena izljevom osjećaja
- 2013/07 - Ljetni post
CRNA OVCA
- 2009/10 - O izdvajanju
- 2009/10 - Nećeš ga naći
- 2009/11 - O običnim malim ljudima
- 2011/04 - Udružena korizmena zločinačka organizacija
- 2011/06 - Ne daj se...
- 2011/10 - Hod
- 2012/01 - Gospe ti svete!
- 2012/04 - Rigoletto
... 2012/04 - Rigoletto – 1 (Devedesete)
... 2012/04 - Rigoletto – 2 (Stadion)
... 2012/04 - Rigoletto – 3 (Čavoglavci)
... 2012/04 - Rigoletto – 4 (Ay Carmela)
... 2012/04 - Rigoletto – 5 (Normalna)
... 2012/04 - Rigoletto – 6 (Golijat)
- 2013/12 - Desno i lijevo
DVOSTRUKI AGENT
- 2009/11 - Dvostruki agenti
- 2010/01 - Građegovnari ili što se krije ispod žbuke
- 2010/05 - Reci, ogledalce...
- 2013/09 - Lucidni sebi unatoč
TKO JE UKRAO STVARNOST?
- 2009/12 - U troje, u dvoje i u prazno
- 2010/02 - Simuliranje simulacije
- 2010/05 - Zadrta zadrtoj?
- 2010/08 - Prava slika grada
- 2010/11 - Sveta crkva slike
- 2010/12 - Imagologija
- 2013/07 - Skriven iza lažnih nickova
MASLAC I MARGARIN
- 2010/01 - O žeđi i pijenju
- 2010/02 - Folkrok partizani
- 2010/03 - Duende
- 2010/06 - Odličan đak
- 2011/12 - Lice i naličje pjesme
- 2012/07 - Prave riječi
- 2013/01 - Bosonoga misao
- 2013/03 - Život i performans
- 2013/09 - SAE - tuce pjesama i još jedno
VELIKO OKO
- 2010/02 - Opće mišljenje vojske
- 2010/03 - Kao automat za kavu
- 2010/05 - Nagni se, Narcise...
- 2010/06 - Nasilje normalnosti
- 2010/07 - Ostvarujuća moć privida
- 2012/02 - Sto godina beskonačnog labirinta
- 2013/04 - Biti kao svi
PISOPUT
- 2010/06 - Ja, luđak
- 2011/01 - Mjesto s kojeg pucaju tornjevi
BIM-BAM-BAM
- 2010/10 - Pismo izgubljenoj 100% djevojci
- 2012/03 - Tempera(ment)
- 2013/01 - Duende oči
- 2013/06 - Tvoj slučaj
- 2013/07 - Nostalgija futura drugog
GOSPODARI SVIJETA
- 2010/11 - Drveno željezo ili patetični cinizam
- 2011/02 - Kako smo dospjeli ovdje gdje smo danas
- 2011/03 - Selotejp blues
- 2011/09 - Pravi razlog politikantskih filmova
BITKE O BITI BITKA
- 2011/03 - Probavljivost duše
- 2011/09 - Tema s varijacijom
- 2012/05 - Misao još nemišljena
- 2012/06 - Jebanje dvadeset lipa
USPUT REČENO
- 2009/11 - Svinjarije sa svinjarijom
- 2010/09 - Sirove strasti
- 2010/11 - Proljeće je čak i u novembru
- 2011/02 - S onu stranu dobra i zla
- 2011/09 - Rekvijem
- 2012/05 - Pravda je pobijedila
- 2012/06 - Test inteligencije
- 2012/07 - Sve samo ne rasistička zemlja
- 2012/12 - Propast svijeta

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se