pero u šaci

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

ponedjeljak, 15.09.2014.

Republika Farsa


Nedavna odluka ustavnog suda po kojem vukovarsko gradsko vijeće treba (čitaj: može) sâmo propisati postavljanje dvojezičnih natpisa (uvažavajući potrebe većinskog hrvatskog naroda koje izviru iz još uvijek živih posljedica velikosrpske agresije početkom 90-ih godina 20. stoljeća te potrebu pravednog i pravilnog tretmana srpske nacionalne manjine na području Grada Vukovara) besraman je danak dodvoravanja doxi, koja je kod nas konzervativna i retrogradna, stasala na tuđmanističkoj paradigmi nacionalizma i klerofašizma. Hrvatski ''lijevo-liberalni'' politički establišment sve od osamostaljenja karakterizira prvopričesničko podilaženje ovoj paradigmi, iz kukavičluka i kunktatorstva pred prebrojavanjem narodnih snaga. Nije, naravno, slučajnost da je ista ta politika u sprezi s istim ovim ustavnim sudom odigrala ključnu infamnu ulogu i u lakrdiji s lanjskim referendumom i obrazloženjem po kojem uopće i daju zeleno svjetlo, a koje su potom, izvedeni na čistac, morali povući, ostavivši odluku de facto bez obrazloženja. I šta? I šta? I ništa.

Republiko Hrvatska, ime ti je farsa.

O nebuloznim zamjenama teza ugrađenima u koreliranje progona jednog pisma – kao, da se ne lažemo, simptoma izgona samog srpstva – preko tog samog srpstva izjednačenog sa ''srbočetničkom'' agresijom – već sam više puta detaljnije pisao, pa računam da ne moram ponovo.

Vladimir Ilić imao je zanimljivu, probojnu misao: re-ćirilizacija Srbije da ne bi čuvala srpsku, nego hrvatsku kulturnu autarkiju. Zato naime, što obratan proces, de-ćirilizacija, pri čemu prevladava u javnom i kulturnom diskursu latinično pismo, manje znači ''rasrbljivanje'', koje toliko straši etnonacionaliste, a više predstavlja oduzimanje monopola Hrvatima na ono u čemu njihova kulturna i politička elita traže uporište za vlastiti nacionalni identitet.

Misao podvlači ono beware what you wish for, paradoks u kojem sveti cilj što ga zaziva tamošnja nacionalistička elita urađa štetom po njih – a žedne bi ih do vode dovelo baš ono protiv čega se bore zubima i noktima.

Prenošenje analogije donosi njen puni značaj za nas. Analogija nije simetrična pritom: ne stoji tako da bi ćirilica bila ''srpsko'' pismo, dok latinica ''hrvatsko'', a ne stoji zato što je latinica također i ''srpsko'' (navodnici jer je jasno da je domena značenja lokalna, susjedskog dualnog rivaliteta – u svijetu ta pisma ne pripadaju ekskluzivno našim malim narodima, naravno). Činjenica da je u Hrvatskoj u primjeni isključivo latinica, dok u Srbiji oba pisma, reflektira se u povlaštenom položaju Srbije: ona ima monopol na jedno, dok Hrvatska na drugo nema, tj. nema ni na jedno. Mi se već jesmo odrekli ćirilice, to je aktualno slučaj, i zato smo već sada u situaciji kojom Ilić plaši srpske nacionaliste (njima samima). Različita su modalna agregatna stanja: u Srbiji je na djelu kondicional, u Hrvatskoj pozitiv.

Analogija Ilićeve misli podrazumijevala bi – pretpostavimo li da je najviši raison d'etre vukovarskih stožeraša-čekićara njihov proklamirani antagonizam spram ''četnika'', tj. srpskih nacionalista – postavljanje pitanja: što bi predstavljalo najgori mogući scenarij po njih, srpske nacionaliste? Evo što: upravo rast statusa ćirilice u Hrvatskoj, po mogućnosti i dosezanje dvopisamskog položaja. Baš kada bi se izborili da i kod nas zaživi ćirilica kao legitimno pismo, točno onako kao što preko Dunava važi za latinicu, najgrdnije bi prekodunavskim parnjacima-dušmanima zapaprili!

Pišem ovaj post zato što me uvijek neobično veseli podcrtavati neurotičke, shizofrene elemente patriotske doxe, koji je iznutra stropoštavaju u apsurd.

- 12:24 - slušam (3) - printaj - #

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

nedjelja, 24.08.2014.

BREAKING NEWS: ljutiti Bandić u inspekciji!


Nenajavljeni obilazak kirurškog odjela Kliničkog bolničkog centra Rodne Grude poprilično je oneraspoložio zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Nezadovoljan tijekom zahvata, napao je u operacijskoj sali kirurga, ne birajući riječi.

– ''Molim? Hemoroidopeksija staplerom umjesto laserske hemoroidoplastike? Koji je idiot ovo napravio, ja bi ga volio upoznati'' – vikao je nezadovoljni gradonačelnik.

Prozvanom primarijusu nije bilo druge nego stati pred Bandića.

– ''Dođi šefe, tu! Čime si se vodio ovdje da nisi išao deponiranjem laserske energije obliterirati ogranke donje hemoroidalne arterije i čvorova iznutra, s očuvanjem sluznice i analnog sfinktera? Objasni mi, molim te, ovo umjetničko djelo'' – galamio je Bandić na predstojnika klinike za kirurgiju.

– ''Ali...'' – zacvilio je u pokušaju da obrazloži poniženi šef operacije, u slobodno vrijeme redovni profesor Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. No, Bandić nije mogao slušati ta izmotavanja, drugom nekome neka ih prodaje.

– ''Nemoj meni pričati! To se reducira tkivo hemoroidalnog čvora i napravi što se hoće'' – sve se više uzrujavao. – ''Uz maksimalnu prezervaciju mišića i sluznice analnog kanala te obnovu prirodne anatomske strukture'' – kirurškom mu je preciznošću, unatoč pari iz ušiju, objasnio gradonačelnik.

– ''Slučan je krajnje delikatan, pacijent ima...'' – pokušao je još jednom nesretni prim.dr.sc. reći nešto u svoju obranu, ali je i opet prekinut.

– ''Ma, molim te. Pusti ti delikatnost slučaja. I jel ne vidiš koliko ljudi čeka na red, dokad misliš ovoga još tu tako krpati – cijeli dan, možda? Ne podnosim spore zabušante. Ajmo ovako, imaš još točno 15 minuta da ga sašiješ kako znaš i umiješ.''

– ''Upozoravam vas, gospodine gradonačelniče,'' – promumljao si je u bradu razotkriveni, glave uperene u pod – ''takvo požurivanje postupka moglo bi biti kobno za pacijenta.''

– ''Ma nemoj! Ti znaš! Na što li se još nećeš izvlačiti. Gzime (zamjenik pročelnice Gradskog ureda za zdravstvo, op.a.)! Slušaj, Redžepi, ako ovaj stvarno tu izdahne na stolu, uzmi drugog kirurga i obavite mu to na čmaru ponovo, na naš račun, ovaj puta kako spada. Pokret, idemo delat!'' – podviknuo je prvi čovjek Grada i zaključio obilazak.

Napustio je kliniku praćen ovacijama pacijenata s odjela, kao i onih još neprimljenih, koji su ga čuli sve do najudaljenijeg kuta ambulantne čekaonice.

- 20:58 - slušam (31) - printaj - #

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

nedjelja, 10.08.2014.

U čemu je sramota?


Skoko je osramotio i sebe i fakultet!izjava je dekana Zakošeka, zbog čega ga je i dao u ruke etičkom povjerenstvu. Okej, ali u čemu se prije svega sastoji ta sramota? I to zna dekan: u svojevrsnoj krađi ideje i netočnom navođenju izvora.

Ne slažem se. U cijeloj mi je stvari od ovog lopovskog, tj. individualno prijestupničkog aspekta, daleko zanimljivija i prvorazrednija – prokazanost onoga po čemu je Skoko tipičan.

Kao što je Šimić jednom rekao za Krkleca: nije problem u tome što Krklec posuđuje tuđe (često su ga hvatali u plagiranju), nego je problem što Krklec s posuđenim – tako je sudio ABŠ – ne zna ništa pametno, tj. organično svoje učiniti. Nije, dakle, glavno pitanje o svojini ili plagijatu nego o stvaralačkoj moći. (...) Velika stvaralačka moć može sve tuđe učiniti svojim. Ali gdje je Krklecu ta moć?

A gdje je tek Božo Skoko od Gustava Krkleca. Neprobavljiv ljigavac oduvijek, još 90-ih, iz dana u SC-u, kao revan pionir i partijski vojnik najretrogradnijeg tuđmanizma, zatim valjda još i više 2000-ih, kada je osvanuo u novom ruhu gurua PR branše obojano kockicama – on i Boris Ljubičić, to su para dva. Čim bi zinuo, bilo bi nešto da se čovjek prosto naježi koliko je glupo i koliko je u duhu neke tipičnosti vremena koju odasvud slušamo, uvijek usred jedne onako prave konstantinovićevske ''utakmice za prvenstvo u bliskosti duhu palanke''. Incident s plagiranjem nije čak ni bio tu nužan, ali je ipak rasprostro pred svima, crno na bijelom i neporecivo, s treskom, ono što smo znali i prije: o kakvom se komadu tupadžije, intelektualnog sirotana radi. Što nije, dakako, društveni problem samo po sebi, već s obzirom da Skoko kotira, Skoko figurira – i ne samo on, nego skoke masovno – kao učeni ljudi, s akademskim pedigreom, profesori nečega. S obzirom, dakle, na onaj fenomen iz Štulićeve pjesme da ''idioti postaju cijenjeni ljudi''.

Uvijek ista priča by Azra on Grooveshark

Sam Dežulović više nego na puko pitanje vlastite okradenosti i Skoke kao lopova, stavlja prst baš na taj moment: jedino gore od krađe, kaže, je Skokino uzimanje za opravdanje, i valjda olakšavajuću okolnost, činjenice da se radilo o krađi posredno preko forvarduše, a jedino gore od Skokinog opravdanja je činjenica da ono biva zadovoljavajuće i za sud časti HUOJ-a i etičko povjerenstvo FPZ-a. Što govori o nekom sveučilištu držanje Skoke i tolikih skoka što operiraju na antiinteligentnoj razini? Zgodna je podudarnost da je upravo ovih dana utjecajni Webometrics Zagrebačko sveučilište smjestio na fantastično 528. mjesto među svjetskim sveučilištima. Webometrcis svjetska sveučilišta rangira po njihovu internetskom ugledu, utjecaju i kredibilitetu, pa bi se moglo reći da je Zagrebačko sveučilište, na kojemu i dalje nesmetano predaje profesor što s interneta krade forvarduše, zapravo sjajno prošlo.

To je razlog zašto je tipičnost (razine ovdašnje episteme), a ne prijestup, primarna sramota koju je afera prinijela na svjetlo dana. Ili kako je to na licu mjesta ispravno dijagnosticirao Stanko Andrić (ne mogavši doći k sebi pri pomisli na lanac diletantske stupidnosti potreban da se – u svojstvu i iz pretenzije jednog znanstvenog djelatnika (!) – iznjedri primjerice rečenica ''napisao je Boesi još prije nekoliko desetljeća''): hrpa stereotipa, pseudoznanosti i prijesne polupismenosti prosječnog hrvatskog akademskog građanina. Skoko važan ne kao neki bilo koji Božo, nego kao idealni egzemplar stanja: Nije tu osobito važno to što Skoko govori, jer on zaista nema što reći, nego ono što govori (kroz) Skoku. Takozvani diskurs. U danom slučaju, taj veliki vapaj za jedinstvom Nacije, u kojem će svatko zadovoljno i bez pogubnoga ''jala'' prihvatiti svoje providnošću dodijeljeno mjesto, stalež, stepeničicu u hijerarhiji, u kojoj Skoki i njemu sličnima i bliskima, dakako, pripadaju počasne lože.

- 01:53 - slušam (25) - printaj - #

<< Arhiva >>

ARHIVA
GUZA + NJUŠKA
- 2009/08 - Gledanost
- 2009/09 - Cipelarenje
- 2009/10 - Guza, njuška, sise
- 2009/11 - Ispravno
- 2010/02 - Svjedok na instrukcijama
- 2011/03 - Ispričat ću vam nešto...
- 2011/10 - Živjeti s istinom
- 2011/11 - Dan mrtvosti
- 2013/04 - Kap
- 2013/05 - Zakletva
CARPE DIEM
- 2009/09 - Ratni dnevnici
- 2010/01 - Vječno vraćanje
- 2010/10 - Post koji nisam napisao
DUGI KAŽIPRST
- 2009/10 - Sv. Ante u ćuzi
- 2011/01 - Index na indexu
- 2011/03 - Čovjek u futroli (1)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (2)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (3)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (4)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (5)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (6)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (7)
- 2011/06 - Ateistička propaganda
- 2011/06 - Čedna
- 2011/10 - Demonska ljepota žene
- 2012/08 - Falanga
- 2012/09 - Demonska požuda žene
- 2012/10 - Intrigantan problem
... 2012/10 - Ni kučeta ni mačeta
... 2012/10 - Cvrčak i mrav
... 2012/10 - Kasarna Sv. Augustina
... 2012/10 - Guzica
... 2012/10 - Težina Križa
- 2013/02 - Nasilu na Silu
- 2013/06 - Ćudoredna bitanga
- 2013/06 - Test osobnosti
- 2013/11 - Spin godine
IGRA SPOLOVA
- 2009/10 - Socijalizacija ljepotice
- 2010/07 - Pokušao sam te ostaviti
... 2010/07 - Not gonna be ignored!
... 2010/07 - Košarka i košarica
... 2010/07 - Nož u leđima
... 2010/07 - Obaveze bez seksa, to je prava stvar!
... 2010/07 - ''Ti si dužan''
... 2010/09 - Nećeš se predomisliti!
- 2010/09 - O nabijanju i gnječenju
- 2011/05 - Jednom nedavno...
... 2011/08 Druge oči
... 2011/08 Lov na ljepotu
- 2011/09 - Predstava Trtanika u Mrduši Donjoj
ORNAMENT I ZLOČIN
- 2009/10 - (Izvan)brodski dnevnik 2009.
- 2010/01 - Zidanje kao uvjetni refleks
- 2010/04 - Napuhane duše lete u nebo
- 2010/05 - Post o sirotim bogatim ljudima
- 2010/08 - Spasio bih vatru
- 2010/09 - Balon
- 2011/01 - Fetiš pečata
- 2011/07 - Trinom stradalog albatrosa
- 2011/09 - Zna se tko zna
- 2012/04 - And they love her
- 2012/07 - Déja vu
- 2013/01 - Sloboda koja sputava
- 2013/03 - Hladnoća srca prikrivena izljevom osjećaja
- 2013/07 - Ljetni post
CRNA OVCA
- 2009/10 - O izdvajanju
- 2009/10 - Nećeš ga naći
- 2009/11 - O običnim malim ljudima
- 2011/04 - Udružena korizmena zločinačka organizacija
- 2011/06 - Ne daj se...
- 2011/10 - Hod
- 2012/01 - Gospe ti svete!
- 2012/04 - Rigoletto
... 2012/04 - Rigoletto – 1 (Devedesete)
... 2012/04 - Rigoletto – 2 (Stadion)
... 2012/04 - Rigoletto – 3 (Čavoglavci)
... 2012/04 - Rigoletto – 4 (Ay Carmela)
... 2012/04 - Rigoletto – 5 (Normalna)
... 2012/04 - Rigoletto – 6 (Golijat)
- 2013/12 - Desno i lijevo
DVOSTRUKI AGENT
- 2009/11 - Dvostruki agenti
- 2010/01 - Građegovnari ili što se krije ispod žbuke
- 2010/05 - Reci, ogledalce...
- 2013/09 - Lucidni sebi unatoč
TKO JE UKRAO STVARNOST?
- 2009/12 - U troje, u dvoje i u prazno
- 2010/02 - Simuliranje simulacije
- 2010/05 - Zadrta zadrtoj?
- 2010/08 - Prava slika grada
- 2010/11 - Sveta crkva slike
- 2010/12 - Imagologija
- 2013/07 - Skriven iza lažnih nickova
MASLAC I MARGARIN
- 2010/01 - O žeđi i pijenju
- 2010/02 - Folkrok partizani
- 2010/03 - Duende
- 2010/06 - Odličan đak
- 2011/12 - Lice i naličje pjesme
- 2012/07 - Prave riječi
- 2013/01 - Bosonoga misao
- 2013/03 - Život i performans
- 2013/09 - SAE - tuce pjesama i još jedno
VELIKO OKO
- 2010/02 - Opće mišljenje vojske
- 2010/03 - Kao automat za kavu
- 2010/05 - Nagni se, Narcise...
- 2010/06 - Nasilje normalnosti
- 2010/07 - Ostvarujuća moć privida
- 2012/02 - Sto godina beskonačnog labirinta
- 2013/04 - Biti kao svi
PISOPUT
- 2010/06 - Ja, luđak
- 2011/01 - Mjesto s kojeg pucaju tornjevi
BIM-BAM-BAM
- 2010/10 - Pismo izgubljenoj 100% djevojci
- 2012/03 - Tempera(ment)
- 2013/01 - Duende oči
- 2013/06 - Tvoj slučaj
- 2013/07 - Nostalgija futura drugog
GOSPODARI SVIJETA
- 2010/11 - Drveno željezo ili patetični cinizam
- 2011/02 - Kako smo dospjeli ovdje gdje smo danas
- 2011/03 - Selotejp blues
- 2011/09 - Pravi razlog politikantskih filmova
BITKE O BITI BITKA
- 2011/03 - Probavljivost duše
- 2011/09 - Tema s varijacijom
- 2012/05 - Misao još nemišljena
- 2012/06 - Jebanje dvadeset lipa
USPUT REČENO
- 2009/11 - Svinjarije sa svinjarijom
- 2010/09 - Sirove strasti
- 2010/11 - Proljeće je čak i u novembru
- 2011/02 - S onu stranu dobra i zla
- 2011/09 - Rekvijem
- 2012/05 - Pravda je pobijedila
- 2012/06 - Test inteligencije
- 2012/07 - Sve samo ne rasistička zemlja
- 2012/12 - Propast svijeta

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se