pero u šaci

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

nedjelja, 24.08.2014.

BREAKING NEWS: ljutiti Bandić u inspekciji!


Nenajavljeni obilazak kirurškog odjela Kliničkog bolničkog centra Rodne Grude poprilično je oneraspoložio zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Nezadovoljan tijekom zahvata, napao je u operacijskoj sali kirurga, ne birajući riječi.

– ''Molim? Hemoroidopeksija staplerom umjesto laserske hemoroidoplastike? Koji je idiot ovo napravio, ja bi ga volio upoznati'' – vikao je nezadovoljni gradonačelnik.

Prozvanom primarijusu nije bilo druge nego stati pred Bandića.

– ''Dođi šefe, tu! Čime si se vodio ovdje da nisi išao deponiranjem laserske energije obliterirati ogranke donje hemoroidalne arterije i čvorova iznutra, s očuvanjem sluznice i analnog sfinktera? Objasni mi, molim te, ovo umjetničko djelo'' – galamio je Bandić na predstojnika klinike za kirurgiju.

– ''Ali...'' – zacvilio je u pokušaju da obrazloži poniženi šef operacije, u slobodno vrijeme redovni profesor Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. No, Bandić nije mogao slušati ta izmotavanja, drugom nekome neka ih prodaje.

– ''Nemoj meni pričati! To se reducira tkivo hemoroidalnog čvora i napravi što se hoće'' – sve se više uzrujavao. – ''Uz maksimalnu prezervaciju mišića i sluznice analnog kanala te obnovu prirodne anatomske strukture'' – kirurškom mu je preciznošću, unatoč pari iz ušiju, objasnio gradonačelnik.

– ''Slučan je krajnje delikatan, pacijent ima...'' – pokušao je još jednom nesretni prim.dr.sc. reći nešto u svoju obranu, ali je i opet prekinut.

– ''Ma, molim te. Pusti ti delikatnost slučaja. I jel ne vidiš koliko ljudi čeka na red, dokad misliš ovoga još tu tako krpati – cijeli dan, možda? Ne podnosim spore zabušante. Ajmo ovako, imaš još točno 15 minuta da ga sašiješ kako znaš i umiješ.''

– ''Upozoravam vas, gospodine gradonačelniče,'' – promumljao si je u bradu razotkriveni, glave uperene u pod – ''takvo požurivanje postupka moglo bi biti kobno za pacijenta.''

– ''Ma nemoj! Ti znaš! Na što li se još nećeš izvlačiti. Gzime (zamjenik pročelnice Gradskog ureda za zdravstvo, op.a.)! Slušaj, Redžepi, ako ovaj stvarno tu izdahne na stolu, uzmi drugog kirurga i obavite mu to na čmaru ponovo, na naš račun, ovaj puta kako spada. Pokret, idemo delat!'' – podviknuo je prvi čovjek Grada i zaključio obilazak.

Napustio je kliniku praćen ovacijama pacijenata s odjela, kao i onih još neprimljenih, koji su ga čuli sve do najudaljenijeg kuta ambulantne čekaonice.

- 20:58 - slušam (14) - printaj - #

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

nedjelja, 10.08.2014.

U čemu je sramota?


Skoko je osramotio i sebe i fakultet!izjava je dekana Zakošeka, zbog čega ga je i dao u ruke etičkom povjerenstvu. Okej, ali u čemu se prije svega sastoji ta sramota? I to zna dekan: u svojevrsnoj krađi ideje i netočnom navođenju izvora.

Ne slažem se. U cijeloj mi je stvari od ovog lopovskog, tj. individualno prijestupničkog aspekta, daleko zanimljivija i prvorazrednija – prokazanost onoga po čemu je Skoko tipičan.

Kao što je Šimić jednom rekao za Krkleca: nije problem u tome što Krklec posuđuje tuđe (često su ga hvatali u plagiranju), nego je problem što Krklec s posuđenim – tako je sudio ABŠ – ne zna ništa pametno, tj. organično svoje učiniti. Nije, dakle, glavno pitanje o svojini ili plagijatu nego o stvaralačkoj moći. (...) Velika stvaralačka moć može sve tuđe učiniti svojim. Ali gdje je Krklecu ta moć?

A gdje je tek Božo Skoko od Gustava Krkleca. Neprobavljiv ljigavac oduvijek, još 90-ih, iz dana u SC-u, kao revan pionir i partijski vojnik najretrogradnijeg tuđmanizma, zatim valjda još i više 2000-ih, kada je osvanuo u novom ruhu gurua PR branše obojano kockicama – on i Boris Ljubičić, to su para dva. Čim bi zinuo, bilo bi nešto da se čovjek prosto naježi koliko je glupo i koliko je u duhu neke tipičnosti vremena koju odasvud slušamo, uvijek usred jedne onako prave konstantinovićevske ''utakmice za prvenstvo u bliskosti duhu palanke''. Incident s plagiranjem nije čak ni bio tu nužan, ali je ipak rasprostro pred svima, crno na bijelom i neporecivo, s treskom, ono što smo znali i prije: o kakvom se komadu tupadžije, intelektualnog sirotana radi. Što nije, dakako, društveni problem samo po sebi, već s obzirom da Skoko kotira, Skoko figurira – i ne samo on, nego skoke masovno – kao učeni ljudi, s akademskim pedigreom, profesori nečega. S obzirom, dakle, na onaj fenomen iz Štulićeve pjesme da ''idioti postaju cijenjeni ljudi''.

Uvijek ista priča by Azra on Grooveshark

Sam Dežulović više nego na puko pitanje vlastite okradenosti i Skoke kao lopova, stavlja prst baš na taj moment: jedino gore od krađe, kaže, je Skokino uzimanje za opravdanje, i valjda olakšavajuću okolnost, činjenice da se radilo o krađi posredno preko forvarduše, a jedino gore od Skokinog opravdanja je činjenica da ono biva zadovoljavajuće i za sud časti HUOJ-a i etičko povjerenstvo FPZ-a. Što govori o nekom sveučilištu držanje Skoke i tolikih skoka što operiraju na antiinteligentnoj razini? Zgodna je podudarnost da je upravo ovih dana utjecajni Webometrics Zagrebačko sveučilište smjestio na fantastično 528. mjesto među svjetskim sveučilištima. Webometrcis svjetska sveučilišta rangira po njihovu internetskom ugledu, utjecaju i kredibilitetu, pa bi se moglo reći da je Zagrebačko sveučilište, na kojemu i dalje nesmetano predaje profesor što s interneta krade forvarduše, zapravo sjajno prošlo.

To je razlog zašto je tipičnost (razine ovdašnje episteme), a ne prijestup, primarna sramota koju je afera prinijela na svjetlo dana. Ili kako je to na licu mjesta ispravno dijagnosticirao Stanko Andrić (ne mogavši doći k sebi pri pomisli na lanac diletantske stupidnosti potreban da se – u svojstvu i iz pretenzije jednog znanstvenog djelatnika (!) – iznjedri primjerice rečenica ''napisao je Boesi još prije nekoliko desetljeća''): hrpa stereotipa, pseudoznanosti i prijesne polupismenosti prosječnog hrvatskog akademskog građanina. Skoko važan ne kao neki bilo koji Božo, nego kao idealni egzemplar stanja: Nije tu osobito važno to što Skoko govori, jer on zaista nema što reći, nego ono što govori (kroz) Skoku. Takozvani diskurs. U danom slučaju, taj veliki vapaj za jedinstvom Nacije, u kojem će svatko zadovoljno i bez pogubnoga ''jala'' prihvatiti svoje providnošću dodijeljeno mjesto, stalež, stepeničicu u hijerarhiji, u kojoj Skoki i njemu sličnima i bliskima, dakako, pripadaju počasne lože.

- 01:53 - slušam (17) - printaj - #

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

nedjelja, 01.06.2014.

Geneza jezivosti


Iz biografije Judith Reisman:
I married, and the hedge of protection about my life was not breached until 1966 when my 10-year-old daughter was molested by a 13-year-old adored and trusted family friend. She told him to stop, but he persisted. He knew she would like it, he said, he knew from his father's magazines, the only 'acceptable' pornography of the time. The boy left the country a few weeks later, after it came to light that my daughter was but one of several neighborhood children he had raped, including his own little brother. My heart was broken for all the families involved.

This appalling event in our lives, I would learn later, was a pattern with juvenile sex offenders, as they are known in law enforcement circles.

I might never have known anything about her violation, except that my daughter slipped into a deep depression. Only after I promised not to call the police would she talk about what happened. After assuring her this was not her fault, I called my dependable, staid aunt who listened sympathetically and declared, 'Well Judy, she may have been looking for this herself. Children are sexual from birth.' Stunned, I replied that my child was not seeking sex, and called my Berkeley school chum, Carole, who counseled, 'Well Judy, she may have been looking for this herself. You know children are sexual from birth.' I wondered at this same locution from two such different people so separated geographically. I did not know it then, but as a young mother, I had entered the world according to Kinsey. I would hear that 'children are sexual from birth' again, but the next time, I would learn the hidden circumstances surrounding its source.

A u vezi kćerkine smrti zbog prsnuća aneurizme 15 godina kasnije: Never knowing if her childhood rape had contributed to her death, I would spend decades working to protect other children from the growing multitude of Kinsey-Hefner disciples. Nemoguća, interno proturječna rečenica, jer u svom drugom dijelu, od zareza nadalje, prijavljuje motiviranost na sveti rat protiv Kinsey-Hefner djecoždera na bazi nečega za što je u prvom dijelu, do zareza, sama deklarirala da joj nije poznato; kaže: ''never knowing''. Očito samo reda radi ostavivši pod možda, a zapravo čitavo vrijeme u uvjerenosti da je silovanje prouzrokovalo smrt. Jasno je i da se radi o najprijesnijoj i najproizvoljnijoj vrsti post hoc ergo propter hoc, i to ne kao poštena greška, nego iz tendenciozne predilekcije, uslijed već prisutne traumatske mržnje – sa sublimacijom u ideologiju – koja samu sebe mamuza i podjaruje jer se hoće učvrstiti u žestini prema ideološkom neprijatelju slash pravim ubojicama kćeri. Potreba da se – putem pojačavanja posljedica zlodjela – dodatno utvrdi u tumačenju po kojem je ni pet ni šest nego osipanje konzervativnih puritanskih vrijednosti odgovorno za kćerinu depresiju (''optužujući'' je, hvala Kinseyu, za dječju urođenu seksualnost), pa čak i za sam incident (jer mali bully je, hvala Hefneru, iz pornografije došao na ideju). (Kao upitnik: nije za isključiti ni mogućnost da Reismaničina žestina dolazi iz osjećaja krivnje: otuda što joj je žestoko stalo naći alternativnog krivca kako se ne bi požderala potisnutim gledanjem krivca u sebi.)



Ali najinteresantnije mi je u svemu opaziti mehanizam po kojem ovakve teške dubioznosti uspiju uzeti toliko maha upravo zato što im je inicijalno polazište – točno. Nimalo dubiozno. Na to bih skrenuo pozornost, jer užasna svinjarija je, naravno, reći da je djevojčica ''sama to tražila'', želeći seks – i ta prvotna žestina Reismaničinog otpora je potpuno na mjestu. I trebala je biti žestoka.

Nevolja počinje s paralogizmom u kojem joj se misinterpretacijska svinjarija protiv koje je opravdano stala na noge miješa, do bezostatne identifikacije, sa spoznajom kinseyevske znanosti da su djeca seksualna od rođenja (odnosno, čak ne da se tek u njoj miješa, nego je do nje izvana i pristigla u već gotovom takvom paketu). I voila, evo zamjene teza: jedna istinita činjenica za nju postaje najnakaradnija laž zato što joj se produžila u nešto drugo, a što doista jest najnakaradnija laž. Zelotizmi se uvijek raspire na supstratu pravedne borbe (ne kažem s ironijom pravedne) i ona po svoj prilici ne bi mogla tako uporno, žestoko i ostrašćeno voditi svoj džihad iz puke motivacije da, karikiram, bude zla baba, nego jedino iz iskrene vjere u njegovu pravednost, a koja je pak bila moguća tek preko stvarne opravdanosti onoga do čega je njoj tu na dnu duše bilo.

To je poanta: ovako patološka u puritanizmu postala je ne zato što bi iz kaprica mrzila Kinseya – i općenito svaku natruhu liberalnijeg seksualnog morala, odnosno normalnog ponašanja – nego zato što ga je mrzila mrzeći zapravo nešto što je i trebala mrziti (samo ne bivši u stanju pravilno lučiti jedno od drugog; neutralni znanstveni fakt urođene dječje seksualnosti od prljavih idiotizama da je kćer sama kriva jer je željela seks).

Bit će da jedino na jezivim pozadinama i mogu niknuti jeziva propovjedništva.

- 18:57 - slušam (30) - printaj - #

<< Arhiva >>

ARHIVA
GUZA + NJUŠKA
- 2009/08 - Gledanost
- 2009/09 - Cipelarenje
- 2009/10 - Guza, njuška, sise
- 2009/11 - Ispravno
- 2010/02 - Svjedok na instrukcijama
- 2011/03 - Ispričat ću vam nešto...
- 2011/10 - Živjeti s istinom
- 2011/11 - Dan mrtvosti
- 2013/04 - Kap
- 2013/05 - Zakletva
CARPE DIEM
- 2009/09 - Ratni dnevnici
- 2010/01 - Vječno vraćanje
- 2010/10 - Post koji nisam napisao
DUGI KAŽIPRST
- 2009/10 - Sv. Ante u ćuzi
- 2011/01 - Index na indexu
- 2011/03 - Čovjek u futroli (1)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (2)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (3)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (4)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (5)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (6)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (7)
- 2011/06 - Ateistička propaganda
- 2011/06 - Čedna
- 2011/10 - Demonska ljepota žene
- 2012/08 - Falanga
- 2012/09 - Demonska požuda žene
- 2012/10 - Intrigantan problem
... 2012/10 - Ni kučeta ni mačeta
... 2012/10 - Cvrčak i mrav
... 2012/10 - Kasarna Sv. Augustina
... 2012/10 - Guzica
... 2012/10 - Težina Križa
- 2013/02 - Nasilu na Silu
- 2013/06 - Ćudoredna bitanga
- 2013/06 - Test osobnosti
- 2013/11 - Spin godine
IGRA SPOLOVA
- 2009/10 - Socijalizacija ljepotice
- 2010/07 - Pokušao sam te ostaviti
... 2010/07 - Not gonna be ignored!
... 2010/07 - Košarka i košarica
... 2010/07 - Nož u leđima
... 2010/07 - Obaveze bez seksa, to je prava stvar!
... 2010/07 - ''Ti si dužan''
... 2010/09 - Nećeš se predomisliti!
- 2010/09 - O nabijanju i gnječenju
- 2011/05 - Jednom nedavno...
... 2011/08 Druge oči
... 2011/08 Lov na ljepotu
- 2011/09 - Predstava Trtanika u Mrduši Donjoj
ORNAMENT I ZLOČIN
- 2009/10 - (Izvan)brodski dnevnik 2009.
- 2010/01 - Zidanje kao uvjetni refleks
- 2010/04 - Napuhane duše lete u nebo
- 2010/05 - Post o sirotim bogatim ljudima
- 2010/08 - Spasio bih vatru
- 2010/09 - Balon
- 2011/01 - Fetiš pečata
- 2011/07 - Trinom stradalog albatrosa
- 2011/09 - Zna se tko zna
- 2012/04 - And they love her
- 2012/07 - Déja vu
- 2013/01 - Sloboda koja sputava
- 2013/03 - Hladnoća srca prikrivena izljevom osjećaja
- 2013/07 - Ljetni post
CRNA OVCA
- 2009/10 - O izdvajanju
- 2009/10 - Nećeš ga naći
- 2009/11 - O običnim malim ljudima
- 2011/04 - Udružena korizmena zločinačka organizacija
- 2011/06 - Ne daj se...
- 2011/10 - Hod
- 2012/01 - Gospe ti svete!
- 2012/04 - Rigoletto
... 2012/04 - Rigoletto – 1 (Devedesete)
... 2012/04 - Rigoletto – 2 (Stadion)
... 2012/04 - Rigoletto – 3 (Čavoglavci)
... 2012/04 - Rigoletto – 4 (Ay Carmela)
... 2012/04 - Rigoletto – 5 (Normalna)
... 2012/04 - Rigoletto – 6 (Golijat)
- 2013/12 - Desno i lijevo
DVOSTRUKI AGENT
- 2009/11 - Dvostruki agenti
- 2010/01 - Građegovnari ili što se krije ispod žbuke
- 2010/05 - Reci, ogledalce...
- 2013/09 - Lucidni sebi unatoč
TKO JE UKRAO STVARNOST?
- 2009/12 - U troje, u dvoje i u prazno
- 2010/02 - Simuliranje simulacije
- 2010/05 - Zadrta zadrtoj?
- 2010/08 - Prava slika grada
- 2010/11 - Sveta crkva slike
- 2010/12 - Imagologija
- 2013/07 - Skriven iza lažnih nickova
MASLAC I MARGARIN
- 2010/01 - O žeđi i pijenju
- 2010/02 - Folkrok partizani
- 2010/03 - Duende
- 2010/06 - Odličan đak
- 2011/12 - Lice i naličje pjesme
- 2012/07 - Prave riječi
- 2013/01 - Bosonoga misao
- 2013/03 - Život i performans
- 2013/09 - SAE - tuce pjesama i još jedno
VELIKO OKO
- 2010/02 - Opće mišljenje vojske
- 2010/03 - Kao automat za kavu
- 2010/05 - Nagni se, Narcise...
- 2010/06 - Nasilje normalnosti
- 2010/07 - Ostvarujuća moć privida
- 2012/02 - Sto godina beskonačnog labirinta
- 2013/04 - Biti kao svi
PISOPUT
- 2010/06 - Ja, luđak
- 2011/01 - Mjesto s kojeg pucaju tornjevi
BIM-BAM-BAM
- 2010/10 - Pismo izgubljenoj 100% djevojci
- 2012/03 - Tempera(ment)
- 2013/01 - Duende oči
- 2013/06 - Tvoj slučaj
- 2013/07 - Nostalgija futura drugog
GOSPODARI SVIJETA
- 2010/11 - Drveno željezo ili patetični cinizam
- 2011/02 - Kako smo dospjeli ovdje gdje smo danas
- 2011/03 - Selotejp blues
- 2011/09 - Pravi razlog politikantskih filmova
BITKE O BITI BITKA
- 2011/03 - Probavljivost duše
- 2011/09 - Tema s varijacijom
- 2012/05 - Misao još nemišljena
- 2012/06 - Jebanje dvadeset lipa
USPUT REČENO
- 2009/11 - Svinjarije sa svinjarijom
- 2010/09 - Sirove strasti
- 2010/11 - Proljeće je čak i u novembru
- 2011/02 - S onu stranu dobra i zla
- 2011/09 - Rekvijem
- 2012/05 - Pravda je pobijedila
- 2012/06 - Test inteligencije
- 2012/07 - Sve samo ne rasistička zemlja
- 2012/12 - Propast svijeta

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se